Piše: J.O.Hrvatin
Na vrh smeti knjiga, Spomenar, Bulevard, Sušak. Prvi se je potpísal Marač, 14. otobra 1915:
” Život je san, smrt je java, tko sretno živi, taj sretno spava.”
Za njin S. Delak: “Svoja srca ne dajmo tuđíni, dužni smo ih dati domovini. Sjetite se koji put.”
Ljubav je uganj ki vavik gríje, príde zas srca i u srce ustane. Prva se níkat ne pozabi, ni una práva níkat ne, ta nas vavik tepli, magari potího, za ne poznat, ma da. Je tako i zas uvu:
“Alla mia Maria, l’ amore e una bella fortuna…cara mia Maria, sei quella che piu mi spiaci, ti amo perdutamente, ti penseró sempre in ogni momento…i tui occhi affascinanti…confido in te, Maria mia odorata, e son sicuro che ti ricorderai sempre…”?
Najprvo je potpišen Giovanni Paola, studente in Giurisprudenza, Catanzaro, a kašnje Giovanni Paola, sottotenente 1542, compa.-ia Mitraglieri Fiat, pa još kašnje tennente G.P…
Ni datuma, samo krasopis.
Ljubav si zavredi da se spomini ne mećeju ća. Kolike su skupne slike na pol zrežene, ali ća utfliknjene, samo se vidi užaljena, krivac je rasparan, vržen u uganj. Pravo mu budi kada je razdrl to čudovito upćutje, ali samo zginil, ća šal, ušal, a divojka, ali ženska je sada nesrićna. Morda njin je rabil još samo jedan hipić, besedica, pogled, ma cuh je šal.
Pometene su vojske i vojaki, ustale su nezrečene besede i dica za spomin na ljubav.
Je bilo tako? Zas spomenara ne moren pregruntat.
Marija Viškanić je šla, ali ustala?
(Spomenar je najden na gradilištu GP „Jadran“ Rijeka-Bulevard (kroz voltu) , prvo gradnje stambene građevine, prozvali su ga Haludovo 2; jeno vrime je tamo bilo skladište „Zdenka“ V.Zdenci, op.a.)