Ovistu štoriju j’ Vlasta Sušanj Kapićeva svojni napisala za “Besedu” Novega lista. Ma j’ tako dobra da ju vredi ponovit i va Škabeline:
Puškica te ubila, kamo j finil vas stari svet …
Ka j’ bila prva beseda ku je ikada čovek zrekal? Kada i kade ju je zapisal? S ken zajikon? Učene su se glavi mutile okol tega, mutile i zmućevale i niš jako dokončale. Pak ću počet z onen ča j’ na početke od mojga zajika.
Prvo mi j’ bilo rečeno da j’ mama s Palestini, to j’ pul Jušić, a da je tata od Jurdanić. Palestina se već gubi va ovudnjeh pogovoreh, pak su i zvončari opet zilezli z Vlahovega brega. Aš je sȅ više stranjskeh judi, ken ni kȋ nȉ imel prenest naše štorije. Oni su sobun prnesli svoje.
Zač su temu mestu svojni dali ime Palestina? Mane mićoj Nono Jušićev je dopovedel da j’ tako i va Palestine, kako i pul njih na Vlahoven brege. Va ono vreme nisan znala kako to tamo je, va toj Palestine. Kašneje san premišjala, pak mi se čini da je to morda zato ča je svojni na Vlahoven brege bilo čuda mićeh kućic, sȅ jena na drugu nagnjene i takane. Bilo je i čuda judi, a mej njimi vavek zijanja okol svojga i tujega. Va Palestine je i danaska tako, a va njijoj imitacije va jurdanićevoj susešćine danaska je sȅ drugačje. Oneh mićeh kućic više ni. Rastu sȅ ča daje veće.
Internet pak dopoveda ovako:
„Peleset“, akad. Palaštu, grč. Παλαιστίνη; Palaistine, lat. Palaestina, hebr. פלשׂתינה, arap. فلسطين; Filasṭīn) je jedan od naziva za područje između Sredozemnog mora i rijeke Jordan. Pojam „Palestina“ može se odnositi na geografski, povijesni, ali i politički pojam (vidi: Palestinska autonomija).
Najstariji naziv za navedeno područje bio je „Kanaan“. Najranije korištenje „Palestine“ datira iz 12. stoljeća pr. Kr.; egipatski faraon Ramzes III. u hramu Medinet Habu spominje svoju pobjedu nad Filistejcima odnosno „Narodima sa mora“ (P-r-s-t; „Peleset“). Asirski kralj Sargon II. u 8. stoljeću pr. Kr. za isti narod odnosno geografsko područje rabi ime Palashtu ili Pilistu. Naziv „Palestina“ kasnije upotrebljavaju i Grci u geografskom pojmu Sirija-Palestina što je helenizirani naziv za zemlju Filistejaca, te Rimljani posebno nakon vladavine rimskog cara Hadrijana koji je kao dio kazne nakon gušenja Drugog židovskog ustanka provinciji Judeji promijenio ime u Sirija-Palestina. U moderno vrijeme „Palestina“ se odnosila i na britanski mandat; iako je on originalno pokrivao teritorije današnjeg Izraela, Palestinske samouprave i Jordana, ubrzo je podijeljen na Palestinu i Transjordan kako bi namirili svog saveznika Šarifa od Meke. Od tada se i politički pojam Palestina uvriježio samo za područje zapadno od rijeke Jordan.
Vlahov breg je pak ostal i bit će mu ime baren još onoliko koliko budu domaći obastali. Sȅ ča daje ih je manje, vidi se i po dece va jušićevoj škole. Naselile su se nove prezimena.
Zač pak Vlahov breg? Trebeda zato ča su na breg znad moren doprišli Vlahi. Opet san šla proguglat, hitit oko na sliku od Otona Ivekovića „Dolazak Hrvata na more“. Lepa slika, na vrh kafenkastega brega, znad modrega mora curma je. Judi hodeć i na konjeh, ženske na vozeh, sȉ lepo obučeni. Oni na konjeh bi reć da su soldati aš su zitegnuli mači a glavi su njin pod kacigami. Su to prej doprišli Hrvati, pak su se onda za njimi i Vlahi dotepli. Trebeda z Vlaške, od kuda druguda?! i zibrali jušto ov breg znad mora. Lepo je i široko se vidi. Mogal biš tu bit i prez jist i prez pit! Lepo, pa boh!
Bi Cvetana rekla bata za batu, za sen ča ne znan ni od kuda j’ ta fraza potekla, sliči mi na štoriju va koj se nikad niš ni moglo storit prez rata. Rimuje mi se na batu, ta rat.
Najzad i Vlahi i Hrvati, sȅ se j’ to doteplo s karpatskeh stran, malo z levega al z desnega. Od stoleća sedmega jušto je sejeno koliko j’ levo al desno. Sȅ san pozabila, ča su me svojni vadili, a spametin se da su. Najzad već je tisuće let od onda pasalo! I opet san šla na Internet, vrag mu je matere, za sen ča je boje po knjigah kopat, ipak … Piše ovako:
Vlaška je jezgra Rumunjske.
Središnje značenje u prošlosti i sadašnjosti rumunjske države ima Vlaška. Na površini od preko 75 000 četvornih kilometara (oko 30 posto površine) živi oko 40 posto stanovništva. To je najrazvijeniji dio Rumunjske. Izmjena planina, pobrđa i nizina uzrokovala je pogodnost za ratarstvo, stočarstvo, vinogradarstvo i voćarstvo. Ovdje je težište naseljenosti, poljoprivrede i industrije. Bogatstvo Vlaške je i u prirodnim resursima: nafti, ugljenu, soli, plinu i šumi. Većina rumunjske nafte crpi se iz ovih područja, tu je i najjača kemijska industrija. Nadalje, Vlaška daje polovicu proizvodnje strojeva i električne energije, te oko 40 % prehrambene industrije. Najgušće naseljen i najviše razvijen dio Vlaške je onaj gdje se brdsko-planinski prostor pretvara u nizinski.
Vlaška se može podijeliti na dva dijela: Olteniju (na zapadu) i Munteniju (na istoku).
Oltenija je prostor zapadno od rijeke Otul; omeđen sa Transilvanskim Alpama i Dunavom. Najznačajnije naselje je Craiova, a najvažnija luka je Turnu Severin na Dunavu. Ona je dobila na značenju nakon izgradnje elektrane «Đerdap» s bivšom SFRJ. Pri tome su potopljena brojna naselja i mnogo je ljudi moralo iseliti.
Ovdje su najrazvijeniji rudarstvo i poljoprivreda (napose vinogradarstvo – poznato bijelo vino «Dragosan» [dragošan] – pobrđe Geta).
Muntenija je istočniji i veći dio Vlaške. Slikoviti karpatski krajolik ima predispozicije za znatniji turistički razvoj. Najvažnije je turističko središte Sinaia. Ovdje je i poznata vinogradarska zona Dealu Mare, a pobrđe i doline bogate su rudama i naftom. Ovdje se nalaze prostori s gustoćom naseljenosti i višom od 250 st. na četvorni kilometar.
Najznačajnija su naselja Ploiesti (naftno-rafinerijsko središte), Pitesti (trgovina, industrije obuće, drva, mostnih konstrukcija, automobila «Dacia», tekstila te kemijskih i prehrambenih proizvoda) i naravno Bukurešt, te Brăila, druga najveća luka na Dunavu u Rumunjskoj.
Klima je ovdje suha s vrlo malo padalina i jakim vjetrovima zimi,te vrućim ljetima. Tlo je lesno (črnozjom) i vrlo plodno, pogotovo u Vlaškoj nizini.
Koliko čitan, bili su na dobroj zemje, va rodnoj doline, navajni delu. Ča ih je pak zitiralo od tamo? Huni?! Bič božji! Najzad i do našeh stran je dojahal i pustil nan je si naši „johi i katalohi“!
I ča se j’ onda na ten svete promenilo?! Niš!! Samo su neka druga imena va opere. Istarski razvodi okol osanstoteh let spominju Karla Velikoga. Pošijal je svoji ministri v Istru, da ih tamo navade kako i ča moraju delat za korist cesara i kraja. Aš nisu, vranići istrijanski, pobirali dafki za cesara kako bi spadalo. Još su ti vranići tumačili da j’ to kade delaju i živu njiho!
Ni nȉ čudo da onako mića nisan arivala polovit niš od stare svetske povjesti. Ni povezat leta z nekemi imeni! Koliko j’ tega, nevajatega, puškica te ne ubila, Frane!
„Ča ti j’ ta svet, koliko ga je?! Puškica te ubila!“
Začudil se j’ bil Frane kad je hodeć s Kastafšćini priklembesal nad Bakarsku valu. Puškica te ubila, onda bilo, a još više ostalo!
I voda njin je bila na ruku, aš se drugačje ne bi bili fermali ovde..
Rekla mi j’ Nona Jušićeva da j’ tamo voda, lih tu gore na brege, na Jurdane. Onako mića nisan znala kakova j’ ta voda. A kad smo se jenu nedeju po tepline, va aguste, otputili na tu božju Jurdanu, rabilo je morda pol ure va breg hodit. Tata me j’ na krkiž nosil, imela san okol pet let. Vodu tamo nisan videla, nego neka ravnica j’ bila, na ku su rastegnuli ponjavice, pak smo se poseli.
Rožic je bilo se puno, garofulići, kukavice. I vešće seh sorat! Teplo za krepat. Zapametila san samo to da vodu na Jurdane nisan videla, a strašili su me da se tamo moren i utopit!
Morala j’ to bit bara, rekli su mi kašneje. Nona i nono su hodili tamo kosit i napravjat za blago. Vlih je to bilo kad su me moje profice podučile kako su Jurdani dobili ime. Od reki Jordan va Palestine. Tamo su fantini „od kužini“, vodu nosili onen ki su morali delat. Nosili su vodu z reki Jordan. Lahko da ih je Atila dovde dotiral, aš pred njin su si bežali. Baš po Jurdane je šal rimski limes od rimskega carstva, videt ga je i va kastafsken Mišnjake. Na ten rube, na ten krajnen kraje od velega rimskega carstva, tukli su se permani kako bi carstvo obastalo, podučil nas je svojni arheolog.
Puškica te ubila, kamo j’ vas ta stari svet šal zafinit!
Na Jurdanu, h Jurdanićen, h Permanon!
rimski limes – granični zid rimskog carstva
rimski permani – rod rimske vojske
napravjat za blago – priprema zelenenog mekog granja za ishranu koza
kukavice – kaćuni, divlje orhideje
va opere – u opticaju, u upotrebi