Va Korniće je nedeju, 17. maja, na Međunarodni dan muzeja, predstavjena slikovnica Marijica i more, prva slikovnica na kornićarsken čakavsken dijalekte, va izdanju Udrugi Beseda i pod pokroviteljstvon Grada Krka.
Autorica Nikolina Morićeva i ilustratorice Nathalie i Emily Cunjak storile su slikovnicu za vrtićarci i manji školani, ka j’ posvećena domaćemu kraju, čuvanju prirode i našega lepega ča.
– Slikovnica “Marijica i more” nosi jednu jako važnu poruku – i za dicu i za nas odrasle. Kroz malu falašujicu Marijicu učimo kako je važno čuvat naš okoliš i pazit na more od koga živimo i uz ko smo odrasli. Marijica vidi da njezinin prijatelima z mora – škojkici Marti, račiću Miku i dupinu – rabi pomoć jer je more puno smeća ča ga ljudi hitaju ća ne misleć ča ostavljaju zad sebe. Ali ova štorija govori i o nečemu još važnijemu – o zajedništvu. Marijica ne more sama popravit sve, ma kad pozove svoje prijateli, skupa uspiju očistit valu i pomoć životu u more. I baš u toj jednostavnoj štoriji skriva se vela poruka: da i mali judi, kad su skupa, moru prominit vele stvari, rekla je Lucija Kvasić, prevoditeljica teksta na kornićarski.
Va slikovnice se spominju stara kornićarska imena – Marijica, Marta i Miko, pa je ta slikovnica štorija o identitetu, o čakavskoj besedi i o našoj baštini.
Uz promociju je va Zavičajnoj etnografskoj zbirke va Etno kuće Kornić predstavljen i projekt Kampananje otoka Krka Andra Manzonija, pa va Škabeline donosimo isječak z tega događaja. Na otoku Krku dan danas postoje kampanari, ma se od tega niš jako ni zapisalo. Andro dela na dokumentiranju krčkega kampanja:
A tu morete poslušat i jednu snimku krčkega kampananja:
Se je to organiziral Damir Kremenić, predsjednik Čakavske katedre Kornić, ki je za kraj predstavil projekt obnovljenih lokmartinskih facoli.
Josipa Cvelić Bonefačić muzeju va Korniću je predala tri stara facola koja su godinama bila neprimjereno pohranjena. Kako je rekal Kremenić, tanka roba od ke su facoli storeni, ne sme se presavit. Ako dugo stoji preklopljen na jenen meste, vlakna pucaju, osobito kod stareh i osjetljiveh nošnji.
– Facole se ne smije savijat na četiri, pet ili šest dijelova, nego ih treba omotat oko rodula da bi ostali očuvani, špjegal je Kremenić. Jedan od facoli bil je va jako lošen stanje, ma ga je restauratorica Sara z nekadašnje Posudionice i radionice narodnih nošnji u Zagrebu spasila podljepljivanjem dodatnim tekstilom kako bi se oslabljeni materijal stabilizirao. To znači da se facol više ne more nosit na glave i ne vidi se kako se veže, ma je facol sačuvan za buduće generacije.