Napisal: J.O.Hrvatin
U nedilju, 19.10.2008., od pete ure zapodne, u Muzeju Lipa, bil je drugi znanstveni skup z nazivon “Dani kulture Liburnijskoga krasa. Stručno-istraživačka sekcija KUD-a “Danica” Pasjak je bila pokretač, Mjesni odbor Lipa domaćin i organizator, a Općina Matulji pokrovitelj manifestacije. Prikupljena građa po selih Lipa, Rupa, Šapjane, Pasjak i Brdce je predstavljena javnosti.
Danica Maljavac i Marica Gaberšnik su pripravile izložbu ručnih del, ke su njin posudile vridne lipajske gospodinje. Vidili smo zidne kuhinjske krpe zas štikanimi ‘porukami’, štikane i bogato ukrašene bele stolnjake, „boršice“ zas jenin ali dva žepa u ke se je spravljalo češlje i manje za spravit frminante. Vridne Lipajke su počuvale i zaštikane kuhinjske krpe, tavijole.
Za izloške su nan rekle da nisu vervale da ćeju nać bilo ča, ma su.
Prvo predstavljanja terenskega istraživanja, recitirali su mladi, učenik škole Rupa Mateo Maljavac, 8 let, i učeniki škole Brešca, Antonio Afrić, 10 let i sestra mu Antonija, 14 let.
Nosioci tema su predstavili : 1. Šume i šumarstvo – ing. Slaven Kulić, 2. Vode – ing. Dean Doričić, 3. Ceste i prijevozna sredstva – ing. Vinko Surina, 4. Življenje naših starih – Gaberšnik Marica i Maljavac Danica.
Ing. Slaven Kulić, djelatnik “Hrvatskih šuma” Matulji, z delon u Buzetu, opširno je opisal, z besedami, tabelami i slikami, vrste i kvalitetu tla i šumskega pokrova Liburnijskega krasa. Rekal je da su Matulji šumom najbogatija općina u Hrvatskoj. Govoril je i o eroziji tla, o pošumljavanju i o kraškom polju Brusan (Šapjane-Pasjak).
Od vodnih bogatstav (zvirki, vodospreme i načinu korištenja nekada i danas, govoril je ing. Dean Doričić, zaposlen u poduzeću “Komunalac” Opatija. Opisal je kakovo je bilo življenje bez vodovoda, otkuda se je znašalo vodu i u kakovih posudah i na ki način se je čuvala voda. Govoril je od štern i gradnje vodovoda, a povidal je i puno zanmljivosti od vodoopskrbe danas. Na platnu je, zahvaljujuć dobroti Konzervatorskega zavoda Rijeka i “Komunalca” Opatija, kot prilog temi, prikazal obilje slik.
Ing. Vinko Surina z Rupe opišival je publiki povijest cestovnih komunikacij – od rimskih vrimen do danas. Zanimljivo je bilo čut, da je još u 6. stoljeću, z ukazon, određena širina glavne ceste četire metre, po celi dužini – od Akvileje do Senja i od Emone do Rupe. Govoril je i od nikadanje pošte, da je u Rupu bila postaja ka je oko sto let služila za izmjenu konji i okrepu putniki i straže, a i zač se je delala obilaznica oko Lipe, pa kamenih kock po selu Lipa, i druge zanimljivosti.
Maljavac Danica, za govornicu, a Gaberšnik Marica pred projektoron, opisale su život naših starih, doklje su se na platnu vrstile slike. Bilo je govora od poljodjeljstva, voćarstva, stočarstva, domaće radinosti, trgovin i oštarije, a na platnu smo vidili slike orudja ko je rabilo seljanon.
Bil je prelip sunčan jesenski dan. Zanimanje seljani svih sel je toliko da vrime i ne bi bitno utjecalo na posjet, ali “ča po dobrin pasa, neće po slabin”, su rekli. To je značilo da ljudi jako držiju do dela istraživači pa zato rado pomoru, pokažu i opišivaju sve ča je važno.
Hvala njin, sve je ovo radi vridnih ljudi, starijih, naše dice i unuki. U gledalištu smo rado vidili ing. Ljuboslava Kuntarića, skladatelja i Ivana Simčiča, kustosa Premskega muzeja v nastajanju, općine Ilirska Bistrica. Z Klane je prišal Anton Starčić Šopeć.
Ljudi je bilo toliko puno, od Brc do Matulj, da je rekal jedan čovik ki je gledal z hodnika, aš nutra već ni bilo mesta „došao sam jer još nisam vidio ovoliko ljudi u Domu“.
Četire pjesme zapjevale su nasmijane mlade članice ženske klape “Rožice”, Šapjane.
Hvala srdačnin mještanon Lipe na gostoprimstvu.
Mi člani Stručno-istraživačke sekcije kot da smo se držali naštikanega na zidnu krpu „Kad je u obitelji sloga tad je i božjeg blagoslova“.